Kako postati Židov: osnovno što treba znati o konverziji na judaizam

Postoji činjenica od koje Židovi ne mogu pobjeći – kad se raspravlja o tome tko su Židovi, ne može se ne govoriti o plemenu, ogromnoj obitelji čiji su pripadnici u najvećoj mjeri povezani krvnim srodstvom s precima. Pritom postoje i oni koji su se pridružili plemenu kroz postupak poznat kao gijur, odnosno konverzija na judaizam. Naime, prema židovskom vjerskom zakonu Židovom se smatra osoba koja po majci ima židovsko porijeklo ili pak ona koja je konvertirala na judaizam.

Ta je tema iznimno osjetljiva iz više razloga, ponajprije zato što su ta „krvna zrnca“ koštala milijune života tijekom Holokausta. U tom stravičnom vremenu tako su stradali i oni koji se uopće nisu osjećali Židovima, niti su tako živjeli, pa čak i oni koji nisu ni znali da imaju židovsko porijeklo, ali se je to otkrilo tijekom nacističke čistke. S druge strane, postoji i politička dimenzija kada je riječ o Zakonu o povratku (u Izrael) te raspravama o osnovnoj svrsi postojanja židovske države.

Brojanje predaka

Podsjetimo, po nacističkoj ideologiji i praksi, Židov se nije definirao vjerom, već precima. Ključni okvir je bio sustav rasnih zakona koji je kulminirao u Nürnberškim zakonima iz 1935. godine, a zatim je dosljedno primjenjivan u provedbi „konačnog rješenja židovskog pitanja“. Ukratko, osnovno načelo za eliminaciju je bila rasa, a ne vjera. Nije bilo važno u što je osoba vjerovala, je li bila krštena ili nije, pripada li nekoj drugoj vjerskoj zajednici ili, primjerice, je li živjela židovskim vjerskim životom, ono što nazivamo „šomer Šabat“. Presudna je bila genealogija, židovsko porijeklo. Pritom su Židovi svrstani u kategorije koje su uključivale „punokrvne Židove“ i „mješance“, uglavnom ovisno o tome koliko su imali židovskih djedova i baka. Stoga i jesu u provedbi konačnog rješenja stradali i oni kojima je utvrđeno krvno srodstvo sa Židovima, bez obzira na identitet, lojalnost državi ili osobne zasluge, od kršćanskih svećenika židovskog porijekla, pa do njemačkih ratnih veterana sa židovskim precima.

Mischling test iz nacističke Njemačke uveden Nürnberškim zakonima, a kojim se utvrđivalo smatra li se neka osoba "punokrvnimŽidovom" ili mješancem, Foto: Wikimedia, Public domain, via Wikimedia commons 

U cijelom tom pokolju, konverzija je bila potpuno nebitna te se nije uzimala u obzir pri definiranju toga tko je Židov, iako se prema halaha (židovskom vjerskom zakonu) osobe bez židovskog porijekla, a koje su prešle na judaizam, smatraju punopravnim članovima „plemena“.

Konverzija i Zakon o povratku

Ljudi su uobičajeno zainteresirani za konverziju iz dva osnovna razloga – vjerskog, a neki i migracijskog. Kada govorimo o vjeri, tu su oni koji duboko u sebi osjećaju povezanost sa Židovima, da je to njihov narod te žele živjeti u skladu s vjerom, običajima i tradicijom Židova iako nemaju židovsko porijeklo. S druge strane se nerijetko razmišlja o konverziji u okviru useljenja u Izrael, posebice oni koji znaju da su potomci Židova, no nemaju dokumenata kojima bi to mogli dokazati (što je čest slučaj jer su tijekom II. svjetskog rata mnogi papiri nestali).

Pravni okvir za migraciju je Zakon o povratku čiju je izvornu verziju izraelski Kneset usvojio 5. srpnja 1950. godine, dajući svim Židovima pravo na useljenje u Izrael i stjecanje državljanstva. Dvije glavne izmjene zakona dogodile su se 1954. i 1970. godine, pri čemu je i danas goruća tema u političkim krugovima ova druga izmjena zbog takozvane „klauzule o unucima“ koja je tada uvedena. Naime, ta klauzula daje pravo na povratak ne samo Židova, već i djece te unuka Židova i njihovih supružnika, čak i ako oni sami prema halaha nisu Židovi. O eventualnom ukidanju te klauzule Kneset je raspravljao i ove godine, no ostala je aktualna – zagovornici klauzule ističu da Izrael kao država ima odgovornost pružiti sigurno utočište svim Židovima koji bi mogli biti izloženi progonu, pa tako i njihovoj djeci i unucima neovisno o vjeri ili identitetu.

Ipak treba naglasiti da tema povratka, odnosno useljenja u Izrael nije nimalo jednostavna, stoga postoje i slavni pravni slučajevi poput „brata Danijela". Ukratko, riječ je o svećeniku koji je porijeklom bio Židov iz Poljske, punog imena Oswald Rufeisen. Tijekom rata je sudjelovao u akcijama spašavanja Židova, a kasnije je prešao na kršćanstvo i zaredio se, pritom ne skrivajući svoj identitet. No kada je htio preuzeti izraelsko državljanstvo, zahtjev je odbijen. Njegov slučaj, naime, daje posebnu težinu temi koja se odnosi na svjesno i dobrovoljno odbacivanje judaizma, odnosno prelazak na drugu vjeru svojom voljom.

Ako biste bili zainteresirani za gijur s ciljem useljenja u Izrael, preporučujemo vam da detaljno proučite informacije na stranici državnog tijela za konverziju te da se ondje javite na navedene kontakte. U nastavku ovog članka nastojat ćemo pružiti više informacija iz perspektive religije.

Konverzija na judaizam nije jednostavna ni brza

Za razliku od kršćanstva i nekih drugih religija, konverzija na judaizam nije jednostavan, a niti brz postupak – najčešće traje godinu dana, a ponekad i više godina. Također nije isto raspitujete li se o gijuru u reformnim ili pak konzervativnim, odnosno ortodoksnim židovskim zajednicama. A vrlo važna stavka je postojanje rabinskog suda (bet din) u zemlji u kojoj biste učinili konverziju – tako vas već ovdje moramo razočarati i reći da rabinskog suda u Hrvatskoj nema, a najbliži je u Beču.

Općenito, Židovi ne rade aktivno na „misionarstvu“, odnosno na poticanju ne-Židova na gijur. Naprotiv, postoji praksa, nešto poput nepisanog pravila da će vas rabini barem tri puta odlučno odbiti prije nego što uzmu u razmatranje vašu molbu za konverziju. A od onih koji budu prihvaćeni kao kandidati i prođu dugotrajnu edukaciju te koji u konačnici završe konverziju, očekuje se strogo pridržavanje micvot (zapovijedi). Treba znati da je konverzija na judaizam „jednosmjerna ulica“ – kada se jednom preobratite, postajete punopravni član židovske zajednice.

Ako se pitate zašto se toliko komplicira kada netko želi učiniti gijur, objašnjenje ulazi u sferu duhovnosti, ali i židovskog zakona koja se ne može sasvim pojednostavljeno objasniti. No svakako nije riječ samo o volji osobe koja želi učiniti konverziju, već i o tome pripada li doista Židovima te je li spremna živjeti u skladu sa zapovijedima. To će se iskristalizirati u razgovorima s rabinom.

Muškarce bi mogla zanimati činjenica da je pri konverziji obavezno i obrezivanje koje se može učiniti i u bolnici, no o tome se svakako treba savjetovati s rabinom koji će vas voditi kroz konverziju. To što ste se svojevoljno odlučili na obrezivanje, pa možda i obavili postupak cirkumcizije u bolnici, a da pritom još niste ni ušli u proces konverzije, neće vas učiniti „pogodnijim kandidatom“. Također se postavlja pitanje postoji li neki obred u slučaju da vam je već učinjena cirkumcizija, ali iz medicinskih razloga. O svemu tome ćete biti detaljno informirani.

Uranjanje u mikve koje je neizostavni dio procesa konverzije često se među ne-Židovima pogrešno naziva „židovskim krštenjem“, pa se tako mikve tumače kao „židovska krstionica“. Iako bi kršćanski teolozi mogli pronaći poveznicu između mikve („živih voda“) i Ivana Krstitelja, uranjanje u mikve nikako nije dovoljno za gijur.

Informacije ukratko i važna upozorenja

Budući da je ova tema dugačka i složena, ovdje ćemo istaknuti nekoliko osnovnih informacija o gijuru:

• Nije dovoljno samo željeti postati Židov, niti odluka o tome ovisi o jednom rabinu ili zajednici.
• Gijur odobrava rabinski sud (Bet din), a najbliži Hrvatskoj je u Beču. Ondje možete dobiti i informacije gdje biste se mogli pripremati za konverziju. Rabini u Hrvatskoj ne pripremaju kandidate osim u vrlo iznimnim situacijama.
• Konverzija se može učiniti i u progresivnim/reformnim zajednicama. No ako biste učinili konverziju s ciljem stjecanja izraelskog državljanstva, morate biti potpuno sigurni da se ti dokumenti priznaju u Izraelu. Za one koji se žele pridružiti progresivnim strujama, preporučujemo stranicu Europske unije za progresivni judaizam, odnosno europski progresivni bet din.
• Proces konverzije traje više mjeseci (oko godinu dana), a može trajati i nekoliko godina.
• Prema halaha, oni koji su postali Židovi konverzijom su punopravni članovi zajednice.
• Pazite na navodne konverzije koje se nude čak i online – većinom je riječ o „konverzijama“ koje nisu priznate u većini zajednica, niti u Izraelu, a moguće je da je riječ o čistoj prevari. Nema brzog priznatog postupka konverzije i nemojte ništa plaćati za „ubrzanje“!